NASE DRUSTVO
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

NASE DRUSTVO

SVAKAKVE NASE STVARI
 
Početna stranicaPortalPretraľnikLatest imagesRegistracijaLogin

 

 ŠALJIVA PISMA...

Go down 
Autor/icaPoruka
KIKA
forumas
forumas
KIKA


Broj postova : 80
Age : 40
Location : VARAŽDIN
Points : 3
Reputation : 0
Registration date : 05.05.2008

ŠALJIVA PISMA... Empty
PostajNaslov: ŠALJIVA PISMA...   ŠALJIVA PISMA... Icon_minitimepon svi 05, 2008 11:04 pm

Zamjenjeni poklon





Nažalost nisam oženjen, doduše bio sam zaručen, ali do svadbe nije došlo, evo ZAŠTO!



Na Novu godinu htio sam zaručnici pokloniti rukavice, koje bih joj
poslao zajedno sa pismom. Međutim, u prodavaonici sam sreo kolegicu sa
faksa koja je kupovala gaćice. Nespretnošću prodavačica je zamijenila
pakete, tako da je kolegica uzela rukavice, a ja sam zaručnici poslao
gaćice.



SAD ZAMISLITE MOJU ZARUČNICU POD NOVOGODIŠNJOM JELKOM KAKO OTVARA POKLON I ČITA PISMO!



Dugo sam razmišljao kako da te razveselim i dokažem svoju ljubav.
Zadnji put sam konačno primijetio što ti nedostaje, pa ti šaljem u
paketu. Želim ti da u njima provedeš ugodne trenutke. Želio sam ti
kupiti vunene, ali u njima bi se znojila, što sam zapazio kod kolegice
i prodavačice. Probao sam ih na jednoj i na drugoj pa sam ih jedva
skinuo. Ali - ubrzo će proljeće, pa ih ti onda koliko mi je poznato ne
nosiš. Htio sam ti kupiti kožne sa narodnim vezom, ali sam se u zadnji
čas sjetio da u njima ne bi mogao opipati ono zbog čega te želim
zaprositi. Kupio sam, namjerno takve koje se lako skidaju, ako se žuri
tebi i drugima. Ne zaboravi ih ponijeti kada ideš u fino društvo. Neće
dugo biti čiste jer ljudi imaju prljave ruke, a ti sa mnogima
kontaktiraš. Ako ih želiš očistiti, odi do mog prijatelja, znaš onog o
kojem sam ti već pričao jer on je već iskusan u tim stvarima.



VOLI TE TVOJ LJUBLJENI

WC







Neka engleska obitelj provodi godišnji odmor u Njemačkoj. Za to vrijeme
jedne od čestih šetnji primijete jednu ljupku kućicu u polju koja bi im
odlično odgovarala za provođenje idućeg godišnjeg odmora u njoj.
Upitaše tko je vlasnik i saznaše da je to protestantski pastor, te s
njim sklopiše ugovor za iznajmljivanje kućice iduće godine. Na povratku
u Enlesku, najednom se sjeti gospođa da u kućici nije primjetila WC i
zahvaljujući engleskoj pedantnosti odluči pisati pastoru i zamoliti ga
za informaciju gdje se nalazi WC u toj kućici.



Pismo je bilo napisano ovako:

"Poštovani gospodine Pastore, ja sam ona gospođa što je s Vama
sklopila ugovor za ladanjsku kućicu. Nisam pri obilasku kuće naišla na
WC te vas molim da li biste me htjeli obavijestiti o tome. Uz srdačan
pozdrav i poštovanje N.N."



Primivši pismo, Pastor nije shvatio kraticu WC i, u uvjerenju da se
radio o anglikanskoj kapelici (Walah Chapell) odgovori ovako:



"Poštovana gospođo, zahvaljujem na vašem upitu. Čast mi je
obavijestiti Vas da se mjesto koje Vas zanima nalazi 12 kilometara od
kućice, što je poprilično nepogodno za one koji su navikli češće ga
posjećivati. Tko je navikao duže se zadržavati zbog svojih poslova
trebao bi ponijeti nešto za jelo tako da se na mjestu može zadržati
cijeli dan. Do mjesta se može doć prema izboru: pješice, biciklom ili
automobilom, ali je bolje doći ranije da ne bi ostali vani i ometali
druge. U zgradi ima sto mjesta za stajanje i četrdeset sjedećih.
Postoji ventilacija zraka kako bi se izbjegla neugoda loših mirisa.
Sjedala su prekrivena crvenim velurom. Preporuča se da se dođe na
vrijeme ako se želi zauzeti sjedeće mjesto. Djeca sjede skupa s ocem i
pjevaju, svi plješću rukama i udaraju nogama. Na ulazu Vam daju jedan
list papira, a tko zakasni može se poslužiti susjedovim listom. Papir
se na izlazu vraća osobi za to zaduženoj kako bi se mogao koristiti
barem još mjesec dana. Postoje veliki zvučnici i pojačala za zvukove da
ib se mogli čuti vani za utjehu onima koju nisu mogli ući. Ono što se
sakupi, podijeli se siromasima. Postoje i specijalni fotografi koji Vas
slikaju u raznim pozama kako bi Vas svi mogli vidjeti pri tako humanom
činu."

Pismo kćeri iz srednje škole





Dragi mama i tata,



Prošla su već 3 mjeseca od kako sam otišla u školu. Nisam vam dugo pisala pa sada ispravljam tu grešku.

Pa, prilično mi dobro ide. Fraktura lubanje i potres mozga su već skoro
prošli. A, da ... do toga je došlo kada se učenički dom zapalio, i ja
sam iskočila kroz prozor. Srećom, taj požar, i mene kako skačem, vidio
je radnik na obližnjoj benzinskoj pumpi i vatrogasci su brzo stigli.
Također me je posjetio u bolnici, i kako je moj stan izgorio, ponudio
se da živim kod njega. Taj stan je više bio kao podrum, ali je sladak.
Zaljubila sam se u njega i odlučili smo se vjenčati. Još nismo odredili
datum za vjenčanje ali će to sigurno biti prije nego što počnu
primjećivati znaci trudnoće. Da, mama i tata, trudna sam. Sigurna sam
da jedva čekate da postanete baka i djed, i da ćete mojem djetetu
posvetiti istu pažnju i ljubav kao i meni kad sam bila mala. Razlog
kašnjenja našeg braka je što moj dečko ima neku manju infekciju, koju
sam i ja slučajno dobila od njega. Ovo će uskoro proći, jer redovito
uzimam injekcije penicilina. Znam da ćete ga raširenih ruku primiti u
obitelj. Vrlo je uljudan, mada nije baš puno obrazovan. Iako je druge
rase i religije od naše, sigurna sam da njegova boja kože neće biti
prepreka u vašoj ljubavi prema njemu. Sigurna sam da ćete ga zavoljeti
kao ja. Čim prije što dolazi iz dobrostojeće obitelji. Naime, njegov
otac je ugledan kovač u njegovom selu, u Africi, odakle dolazi.

Sad kad sam vas obavjestila o zbivanjima, moram vam reći da ipak
nema ni jednog čovjeka u mom životu, da nisam trudna, ni bolesna i da
ne živim u podrumu nego u domu jer požara nikad nije ni bilo, pa samim
tim ni frakture lubanje. Ali bilo je jedinice iz povijesti i jedinice
iz kemije, a ja sam samo htjela da vam ovo prenesem u najboljem mogućem
svjetlu.

Vaša voljena kći.! ! ! ! !


Dragi moj sine Štef,



Evo bum ti ovo napisala da znaš da sam živa. Pišem ti polak, jer znam da

ti nemreš brzo čitati.



Ne buš prepoznal hižu kad dojdeš, jer smo se preselili. Adresu ti još
nemrem poslati jer su bivši stanari odnesli brojeve vu svoju novu hižu
da

ne buju morali svoje adrese menjati. Nova hižica ima odličnu perilicu, ali

ne radi dobro. Jučer sam stavila oprati japine dve košulje i onaj zeleni

šorc,povukla lanac i robe više nikam ni!



Japa su dobili odličan novi posel. Imaju pod sebom 500 ljudi. Oni
su sad grobar tu v selu. I kad to velim, da znaš da smo konačno
pokopali

stričeka Jožu. Vu selidbi smo ga pronašli vu ormaru kam se je bil sakril još onega Božića kad nas je pobedil na skrivača.



Danas je rodila tvoja sestra, ali kak još ne znamo jel sin ili kćer, ne

mremti povedati dal si ujak il ujna.



Kaj ti bum još povedala? Sećaš se strička Blaža? Onog kaj se je navek

falil da je brži od susedova bika? Je, sad znamo da ni.



Prošli tjedan se utopil tvoj kum vu kaci s rakijom. Više njih ga je

pokušalo spasiti, ali on se ni dal. Tri dana su vatru gasli kad smo ga kremirali.



A ujna Ruža. Njoj je prav sve suprotno neg meni. Ona kad pije kavu, nemre spavati, a ja kad spim, nemrem piti kavu.



Nego furt sam zabrinuta za tvog peseka Bobbyja, kaj ne dela niš drugo već ganja zaustavlene aute i tak mu je preveć dosadno.



Inače, kod nas su proizvođači konzervi promenili natpis na kutijama

sardina. Sad veli "povuci za otvoriti", a ne kak je prije pisalo "otvoriti

ovdje", pa smo ih uvek morali otvarati u samoposluzi i do kuće bi se sve prolilo.



Neki dan kad smo išli vu onaj Getro kaj su ga otvorili vu našeme selu,

je bilo nestalo struje baš kad smo se vozili na pokretnim stepenicama. Tri

sata smo čekali da se buju opet pokrenule.

A ondak je tvoj sestrić Matjaž zatvoril izvana vrata od avuta i
ostavil kluče fnutri, pa smo svi kaj smo bili v avutu morali ga čekati
još dve vure dok je on išel kući po rezervne klučeve.



Jako nam fališ, a naročito od kak si otišel. Moraš nam pisati kak ti ide

sa tvojom novom curom stranjkinjom. Ne mreš si zamisliti kak smo se
svi obradovali kad si nam ono rekel da si vu krevetu sa tom
Hepatitisom. Kaj je ona, iz Grčke?



Ovo ti pismo bum poslala po Matjažu, kaj sutra putuje vu Zagreb. Kaj bi

ga mogel dočekati na kolodvoru? Ak buš vidl strinu Maru, lepo je pozdravi a ak je ne buš vidl, nemoj ju pozdraviti.



Voli te tvoja mama,



Jožica



P.S. Htela sam ti poslati sto kuna v pismu, ali sam već zalepila kuvertu.
[Vrh] Go down
 
ŠALJIVA PISMA...
[Vrh] 
Stranica 1 / 1.

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
NASE DRUSTVO :: OSTALO :: tekstovi-
Forum(o)Bir: